Ozivljavanje suneta

PRAVOPIS U ISLAMU :

Umjesto S.W.T. pravilno je – Subhanahu wa ta’ala

Umjesto S.A.W. pravilno je -Sallallahu alayhi wasallam

Umjesto R.A. pravilno je -RadhiAllahu anhu/anha (zenski rod)

Umjesto ESAK pravilno je Es-selamu -Alaykum

Umjesto 768 pravilno je Bismillah -r- rahman-r- rahim

——————————————————————————————-
Ako su prijasnje generacije mogle ispisivati u potpunosti salavate kada je tinta bila
veoma dragocjena ,i mi to mozemo danas bez ikakvih zapreka.
Skracenice prezentiraju nedostatak postovanja i lijenost protiv koje se moramo boriti.

Published in: on September 6, 2012 at 5:09 pm  Leave a Comment  

Aktuelna ramazanska akcija-molimo vas pomozite

http://www.sadake.com/index.php?option=com_content&view=article&id=492%3Apomozimo-stare-i-iznemogle&catid=25&Itemid=200009

Published in: on July 23, 2012 at 4:18 pm  Leave a Comment  

Sadake

Dolazi nam lijepi Ramazan,pa ne zaboravimo na bespomocne i materijano slabije bracu i sestre.

http://www.sadake.com/

Published in: on July 9, 2012 at 1:04 pm  Leave a Comment  

Sto se cudis nurli licu?

 

Nijaz SALKIĆ

ZAŠTO JE VJERNIK LIJEP?

 

Lice mu’minsko je zategnuto i lijepo poput lica djeteta. To je belćim zbog abdeske i gusulske vode kojom se mije i umiva više puta, svakog dana. Zato se nemoj nikako čuditi nurli licu vremešne nane i starog djede. Oni i bez jednog zubka u glavi i bez skupih pomada (kozmetike), izgledaju bolje od mnogih današnjih glumaca i pjevača.

 

Published in: on May 21, 2012 at 7:46 pm  Leave a Comment  

Iz hadzijskog dnevnika…

4-ti   zu-l-hidždže 1425 god.

 

Iz  hadždžijskog dnevnika :

 

*     SABAH U MEDINI      *

 

Petak.

Dosta prije zore sam se probudila iz nekog napola sna ,uzela abdest i spremila se kako sam najbolje znala i izašla iz hotela . I tog jutra , kao i svakog do tad , sama …

Nisam se osjećala usamljeno,samoća je samo značila da mogu voditi druge razgovore , za kojima sam ovih dana itekako osjećala potrebu …

Koračam !!! 

Svaki korak i svaki dah protkan salavatom . Ne mogu drugačije . Duša to traži … Imam osjećaj da se nebo ori od salavata . Ja se samo pridružujem tom horu …

I sve je lahko … I ne može biti nego tako … I miriše … miriše … I idem … preda  mnom svijetla Poslanikove s.a.v.s. džamije … gledam i ne mogu se nagledati te ljepote…

 i idem … i molim Allaha dž.š. da opet dođem i opet …dok god sam na dunjaluku da udišem ove mirise i učim salavate .

Svaka misao , svaki dah , usmjereni su ka Jedinom . Ovdje to ne prestaje …

 

Koračam !

Prohladni noćni povjetarac kovitla prašinu preda mnom i ja se pitam , je li vrijednija ova prašina ili sam vrijednija ja …?!

To mi dođe nekako isto … Šta dunjaluk dobiva sa mnom …?

Idem ! Zanesena , opijena , ushićena , radosna , puna strahopoštovanja i ljubavi … Ljubavi … Ljubavi … Idem i znam ! Njemu je stalo ! On me je stvorio … Samo me On zaista voli … Bez rezerve . I meni griješnoj pruža ovoliko šansi …

Koračam Medinom !

Poslanikovom s.a.v.s. Medinom !

Dišem u Medini  …

U gradu dobrih ljudi , u gradu punom ljubavi , u gradu čežnje , u gradu nadanja,… strepnje…    

I  evo ovog jutra , krenuh da zijaretim kabur Poslanika s.a.w.s. i da pokušam klanjati u Rewdi . Još ne znam ni kako ću do tamo , samo molim Allaha dž. š. da mi omogući .

 

Ezan !

Sabahski !

Medinski !

Stotine hiljda Allahovih robova je ovdje na namazu … Puni poštovanja prilaze džamiji …

Poluglasno uče salavate i selame … Poluglasno dove silaze sa usana…

 

Esselamualejkum ja Resulullah !!!

Zora je … i lijepo je … i miriše … žestoko miriše … kao da se nebo otvara …

Sabah u Medini !

I u nekom safu stojim ja.

 

Hvala Allahu dž.š. kad je mene griješnu iz Bosne ovdje pozvao, kad mi je omogućio da – baš ovog petka , klanjam – baš ovaj sabah , baš na ovom svetom mjestu …

 

* * *

hadzi-Adisa Tufo,Sarajevo

Published in: on May 16, 2012 at 1:30 pm  Leave a Comment  

Umisljenost

Umisljenost (´duzb)

Umisljenost se ogleda u divljenju covjeka samom sebi. To je pokudjena osobina koju ne voli Allah dz.s.. Zbog toga On o ovoj osobini govori u negativnom smislu i upozorava da umisljenost ne donosi dobro covjeku, nego naprotiv moze ga odvuci u stranputicu. Allah dz.s. o kafirima, koji su se umislili da dobro rade, kaze: “… ciji ce trud u zivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji ce misliti da je dobro ono sto rade.” (Kur’an, XVII:104) Sjetimo se kako je umisljenost pogodila i prve muslimane kada su bili zaneseni svojom brojnoscu u bici na Hunejnu. Allah dz.s. o tome kaze: “Allah vam je na mnogim bojistima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnostvo vase zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo…” (Kur’an, IX:25) Poucan primjer imamo i u vlasniku vrta koji je svome drugu rekao: “Od tebe sam bogatiji i jaceg sam roda.” (Kur’an, XVIII:34) Allah dz.s. ga je kaznio i unistio njegov vrt zbog njegove umisljenosti, ponosa i nezahvalnosti.

Poslanik s.a.v.s. je takodje upozorio na ovu opasnu osobinu. U hadisu kojeg prenosi el-Bezzar on kaze: “Tri stvari spasavaju, a tri upropastavaju covjeka. One koje spasavaju su bogobojaznost u tajnosti i na javi, govorenje istine kad covjek voli i kad ne voli i umjerenost kad je covjek bogat i kad je siromasan. One koje upropastavaju su strasti koje se slijede, skrtarenje kojem se pokorno i divljenje covjeka samome sebi, a ono je i najgore.” (Albani, Silsiletu-l-ehadith e??ahiha, br. 80)

Opasnost od umisljenosti je izuzetno velika, jer divljenje samom sebi moze covjeka odvesti u oholost, a to je veliki grijeh sa izuzetno strasnim posljedicama. Nadalje, umisljenost dovodi covjeka do samozadovoljstva, tako da covjek zaboravlja na svoje obaveze i duznosti prema Allahu dz.s. Umisljen covjek misli da je najpametniji, da najbolje radi, te zbog toga on ne prima savjete, niti uzima pouke. Njegova umisljenost ga sprecava da pita ucene, da se posavjetuje s ljudima. Takav odnos umisljenog covjeka prema Allahu dz.s. i takav stav prema ljudima, bez sumnje, vodi umisljenog u propast i na dunjaluku i na akhiretu.

Lijecenje umisljenosti

S obzirom da je neznanje glavni uzrocnik ove bolesti, kao i mnogih drugih bolesti ove vrste, za njeno uspjesno lijecenje potrebno je stjecanje i prosirivanje znanja. Prije svega, potrebno je spoznati Allaha dz.s., a zatim spoznati samog sebe. Ukoliko covjek spozna Allaha dz.s., ukoliko istinski spozna svoga Stvoritelja, uvidjet ce da sve sto on posjeduje na dunjaluku istinski pripada njegovom Stvoritelju Allahu dz.s. i da on, covjek, nije istinski vlasnik svoga imetka, nego se on s tim imetkom samo privremeno sluzi. Sve blagodati kojima se covjek sluzi su od Allaha dz.s.: “Od Allaha je svaka blagodat koju uzivate…” (Kur’an, XVI:53) Kada covjek realno sagleda svoj nastanak i svoje opstojanje na Zemlji uvidjet ce da mu je svako dobro koje ima dato od Uzvisenog Stvoritelja: “Sreca koja ti se dogodi od Allaha je…” (Kur’an, IV:79) Nadalje, kada covjek spozna svoje slabosti i mane uvidjet ce da nema razloga da se sam sebi divi i da bude umisljen. Sljedeci primjer to najbolje potvrdjuje. Naime, ashabi su se jednom zacudili kad im je Poslanik s.a.v.s. rekao da niko nece uci u Dzennet svojim zaslugama. Upitali su ga:”Pa cak ni ti, o Allahov poslanice?” Odgovorio je: “Ni ja, osim da me Allah dz.s. obaspe svojom miloscu.” (Muttefequn zalejhi) Ovaj primjer treba da bude pouka i poruka svakom vjerniku muslimanu. Vjernik mora znati da ce sejtan nastojati da ga navede na umisljanje i ponos sa dobrim djelima koja vjernik cini. Vjernik nece pasti u njegovu klopku, jer on zna da ga njegova dobra djela, ma kolika ona bila, ne mogu uvesti u Dzennet bez Allahove dz.s. milosti, a osim toga vjernik je u stalnom strahu da li ce njegova djela biti primljena kod Allaha dz.s.

Iz svega izlozenog jasno se namece zakljucak da osobine kao sto je oholost, pretvaranje i umisljenost ne dolikuju covjeku, Allahovom dz.s. namjesniku na Zemlji. One su nespojive sa licnoscu vjernika muslimana. Zbog toga, savjet svakom nosiocu sehadeta je da se ne opusta, nego da budno prati svoje ponasanje, da odbacuje od sebe sejtansko dosaptavanje, da moli Allaha dz.s. da ga sacuva od ruznih osobina i da mu podari drustvo koje ce mu biti ogledalo, pomocu kojeg ce moci spoznati svoje mahane i koje ce mu pomoci da se tih mahana oslobodi.

Dr.Sukri Ramic

Published in: on May 7, 2012 at 12:26 pm  Leave a Comment  

Putnik

“Sve teče – veli drevni mudrac – sve je vječni putnik, vječna želja za putovanjima i kao što putuje u nama nemirna krv poput vode na zemlji, kao naša misao što leti snagom vjetra i brzinom svjetla, tako se cijeli naš svemir nalazi na vječnom putovanju. O kako je krasno vama, ptice selice, što svake godine putujete na Siciliju, u Saudijevu Arabiju, u faraunski Egipat! Blago i vama nujni i sivi, tragični i purpurni oblaci, nebeski putnici!” (A.G. Matoš)

Published in: on April 19, 2012 at 12:59 am  Leave a Comment  

Znakovi

Moje djetinjstvo mirise na dunje.I bolnice.Osim mirisa moje djetinjstvo je bilo ispunjeno pitanjima.I zbunjenoscu.Jer ja sam dijete komunistickog sistema.Ima boga ,nema boga.Carls Darvin.Nana hadzinca.Ima boga,nema boga.Nismo voljeli  pred njom ni spominjati,ni Carlsa,ni komuniste.Na njihov slucajni pomen ona bi samo odmahivala glavom,pljuckajuci tri puta,desno pa lijevo,tjerajuci sejatne od sebe.I onda bi pocela da odmahuje glavom i da nabraja:”Hm,hrsuzi jedni.Oni su od majmuna postali.I jos nisu ni sisli sa drveta.Tamo i pripadaju.

Hmmm,nece nikad ni sici.Ne da im dragi Allah da progledaju. Hmmm,sejtani,sejtanski.Hajte djeco,igrajte se,ne spominjite sejtane.”Nikad nije povisivala glas ali smo znali po izrazu na njenom milom licu da je vrijeme za “kapak”.Nana je klanjala svaki namaz i priredjivala mevlude. Sjecam se dobro mirisa karanfilica i cimeta. Mirisa nanine kuce.

Ima boga, nema boga.Sve prepleteno i u nerazmrsiv cvor uvezano.I ja odlucih da provedem djetinjstvo praveci dvorac u oblacima i u starom buretu.I citajuci.Ali ne naucih nista.Ne naucih da razlikujem put od stranputice.Ne znadoh ni da li putujem ili samo u mjestu tapkam?Kad god vidjoh zvjezdu padalicu zamislih zelju.I otpocinuh.Nista  drugo nisam znala.U nasoj kuci niko nije klanjao,ni postio.Niko nije   bio ni clan komunisticke partije.Zivjeli  smo negdje u nekom cudnom prostoru  izmedju ta dva nepoznata  svijeta.
Svake godine otac je klao kravu i tele za zimu.Oko vrata je drzao kljuc od susare i nosio na posao.Bilo je suvise opasno  ostaviti otvorena vrata.Mi kao djeca,nismo mislili da  ima ista bolje od pecenice i sudzuke?Hrsuzi.Jedne kisovite godine nakon sto je zaklao tele otac rece:”Ovo tele ima znak.Po prvi put za tolike godine odlucio je da je ustavi.Odnio je u Visocku kozaru nakon para dana.Ustavili su je pod rednim brojem sesto pedest dva.A nasa prva i posljednja .Jedne subote je donio kuci pod miskom umotanu u pergament i stavio na ormar.Niko je vise nije ni spominjao.Godine su prolazile,kise padale,rijeke proticale.
I onda se pojavi andjeo sa plavim ocima i ja odlucih da napustim dom.Da se udam.Presretna.I nadjoh radost u radjanju djece.I rasli su.Kao iz vode.I uzivala sam svaki tren.Nisam znala sta me ceka.Ima boga,nema boga.Ponekad bi pitanje zalutalo u moju glavu.Nisam vise imala ni vremena za pitanja.Sve sam dala djeci.Moje bilo je za njih kucalo.Nista drugo nije bilo vazno.Ja je potpuno nestalo.Put,stranputica,nista nije bilo vise vazno.
I onda dodje rat.Roditelji,sestra,brat,odose u izbjeglistvo.Na drugoj strani.I otvori se Pandorina kutija.Zla se razmilise.I mrak zavlada.Ptice prestadose pjevati.Nesta andjela.Pojavise se demoni.O majko,o oce!O,majko,o oce dajte  mi hrabrosti i volje da ovo prezivim.Dajte  mi snage za bar jos jedan dan.Naredni dan.Mozda ce biti bolji.Svjetliji.Ali nije bilo ni traga od boljeg sutra.Sad vec sama sa dvoje djece napustih rodnu grudu.da trazim svjetlost.Ostavih sve sto mi je pripadalo.Sve sto mi je nesto znacilo,Odoh sada hiljadama kilometara daleko od roditelja,od mjesta gdje sam odrasla,gdje sam znala svaku stopu,svaki kamen,svako drvo.Sve je bilo moje.Sada vise nista nemam.Preselih se u neki drugi svijet.Koji svijet?Svijeta vise nije bilo.Niceg vise nije bilo.Samo praznina.Ne trepnuh.
Godine su prolazile,kise padale,rijeke proticale.Djeca odose.Za svojim zivotom.I ne okrenuse se.Ostah bez plodova svoje utrobe.Praznina me ophrva.Staze zivota se odronise i ja podjoh padati.O zivote,zasto mi opet klizis?Zasto te ne mogu ukrotiti?O majko,o oce,dozivam kroz mrak.Dajte mi snage,dajte mi hrabrosti.Mozda bolje sutra postoji.Mozda cu ga naci.Zasto ne mogu da snujem vise?O majko,o oce,zasto me u mraku ostaviste?.Strah tamo vlada.I nesigurnost.I obmane.I lazi.Samo mrak.I nista vise.
I dok pod tudjim nebom trazim komadic koji pripada meni bujice me preplavljuju.Ne mogu ih vise zaustaviti.A ja padam,pa se dizem.Bez predaha.Vec se gusim.U sopstvenoj nemoci.I u svom neznanju.Niko me nije naucio kako da se zivi.I crni mrak me vec poklopio kad nicice padoh na koljena.O Abrahame!O Davide!O isuse!O Gabrijele!O Muhamede!O Boze!I pozvah ga i uplasih se od sopstvenog glasa!Pozvah boga,onog nepoznatog,tajanstvenog,nevidljivog.Pozvah boga!Allaha!Jeli ja to zovem silu nepoznatu?kako se usudjujem?Da pozivam stranca,da pozivam silu visu?Ko sam ja?Da ono zabranjeno i nikad objasnjeno prizivam u dubokoj noci.Noci kad mrak vlada,kad suze liju,kad se ruke tresu,i kad nemoc vlada.O boze!Svemoguci Tvorce!Pozivam boga,jedinu svjetlu tacku na kraju tunela moga zivota.Jeli dosao cas Neizbjezni?Jeli se moje nebo rascijepilo?Jesu li sve moje zvijezde popadale?Jeli i jedna zelja preostala?Posljednji poziv.Prije kraja.Hoce li me grom pogoditi?Hoce li me nestati?Kako se usudjujem?Nastavih da zovem dok mi se glas ne stopi sa mrakom.O boze,Milostivi,Svemoguci,pomozi mi,ucini tesko lakim.Pomozi mi da nadjem mir.Da ne padam vise!Da se ne gusim vise!Zaustavi bujice!Olaksaj muke moje!Molim te boze,molim te boze,molim te boze…I  onda odjedanput kao na neki znak ja utihnuh.Suze prestadose padati.Grudi se prestase grciti.A moje celo dodirnu zemlju.I noc se utisa.Dobih odgovor.
 Jutro sam docekala na kozici koju je moj dragi otac ustavio prije mnogo godina.Za mene.Kozicu sa znakom koji je samo on vidio ,koju sam iznijela iz ratnog vihora i nosila sa sobom hiljadama kilometara u tudju zemlju.Iz  meni nepoznatog razloga.Sada znam.I sada se ne pitam vise.Sada se molim.Moja kuca mirise kao i  nanina.
I moj zivot dobi novi tok.Nadjoh bolje sutra.sada znam kuda idem.Sada znam kako se zivot zivi.Znam kada da zastanem,kada da nastavim.Znam sta je put a sta stranputica.
Zivjela sam u mraku  sve dok se slatka molitva nije pocela cijediti sa mojih usana.I sada dok udisem vasionu ja znam da sam sve i da sam nista.Postojim i ne postojim.U isto vrijeme.
Moj zivot postade rekat.Moj miris se pretvori u mjesecinu.Moja ljubav u plavetnilo neba.Moja tuga u plodonosne kise.Moja ceznja postade pustinja a zelja potonu na dno okeana.Moj dah posta musirski povjetarac,Moje ruke halke na dzenetskim vratima.Moja kosa lisce na drvecu.Moje srce  kaplja vode sa dzenetskih izvora.Moja sreca klasje u polju.Moje tijelo zvjezdana prasina.Samo prasina.Samo zvijezda.
O ti u cijoj je ruci moja dusa poduci nas kako da zivimo.
Okoncaj nasa lutanja.
Poduci nas da vidimo …
Da sijamo.
Poduci nas kako da svaki prosli dan utrnemo kao svijecu.
Da ne boli.
O boze poduci nas da citamo znakove.
Amin!

Autor: Yildiz Nur -Allahov sluga

Published in: on March 7, 2012 at 6:25 pm  Comments (1)  

Prijekor

Kad te netko prekorijeva, ili se s tobom u sudu razilazi, u srcu ti se tada rodi malen mrav mržnje i neprijateljstva. Ako smjesta ne zgnječiš toga mrava, on bi mogao narasti u zmiju, ili čak u zmaja.
Rumi
Published in: on March 2, 2012 at 2:34 pm  Leave a Comment  

Islam i iman

Mevlana Halid-i Bagdadi kaddesallahu teala sirrehul’aziz je, da bi ukrasio svoju knjigu i dobio bereket, započeo predgovor svoje knjige citatom iz sedamnaestog pisma, iz knjige Mektubat, imama Rabbanija Ahmeda Faruka Serhendija rahmetullahi alejh [preselio na ahiret 1034./1624. godine]. Imam Rabbani kuddise sirruh piše:

Ja započinjem ovo moje pismo sa Bismilom (Bismillahirrahmanirrahim). Neka je vječno hamd i šukr (hvala i zahvala) Allahu dželle-šanuhu koji nam je dao svakakve blagodati i koji nas je počastio na taj način što nam je dao da budemo muslimani i što nam je, davajući nam da budemo Muhammedovi alejhisselam sljedbenici, dao vrijednost, što je nesumnjivo najveća od svih Njegovih blagodati!

Mi trebamo dobro razmisliti, i shvatiti, da samo Allah dželle-šanuhu daje svakome svaku blagodat. On, sam, sve stvara. Samo On održava svako biće u životu. Visoke i fine osobine ljudi su Njegov ihsan (dobročinstvo) i lutf (usluga). On nam je dao naš život, razum, znanje, snagu, ćulo sluha i moć govora. On je onaj koji šalje bezbrojne blagodati i dobročinstva. On je onaj koji izbavlja ljudska bića iz nevolje i žalosti, onaj koji ispunjava dove i koji nas štiti od žalosti i belaja (nesreće, zla, muke, patnje). Samo On stvara sredstva za život i daje nam da ta sredstva dođu do nas. Njegovi ni’meti (blagodati) su tako mnogobrojni da ih On ne ukida ni onim koji griješe. Njegovo pokrivanje grijeha je toliko da On ne uskračuje Svoju milost, ne prezire niti cijepa veo poštenja onih koji su nemarni prema Njegovim naređenjima, kao ni prema onim koji se ne čuvaju od Njegovih zabrana. On je onaj koji tako puno oprašta i koji je tako milostiv. On ne žuri da kazni one, koji zaslužuju Njegovu kaznu i azab (mučenje). On obasipa Svojom milošću i one koje voli i one koji su Njegovi neprijatelji.

On nikome ništa ne uskračuje. Kao največa i najdragocjenija od svih Njegovih milosti je to što nam je pokazao pravi put, put sreće i spasa. On nas hrabri da koračamo u Džennet i da ne zalutamo. On nam naređuje da svoj način života prilagodimo načinu života Njegovog Poslanika sallallahu teala alejhi ve sellem a sve sa ciljem da steknemo Njegovu neograničenu milost u Džennetu, vječna i neprestana zadovoljstva, Njegovo zadovoljstvo i ljubav. Allahova dželle-šanuhu milost je jasna kao sunce. Usluge koje nam drugi čine, u stvari dolaze od Njega. On je onaj koji druge čini posrednicima, i daje im želju, moć, i snagu, da čine usluge. Prema tome, uvijek je On onaj koji nam šalje sve milosti koje nam dolaze kroz razna mjesta i preko raznih ljudi. Nadati se uslugama od bilo koga, osim Njega, bi bilo slično kao kada bi tražili nešto od čuvara ili zahtijevali sadaku od bijednika. Kako neznalice tako i oni koji su učeni, glupi kao i pametni, znaju da je ovo što mi ovdje navodimo tačno i ispravno, jer, ovo su sve jasne stvari. Čak, o njima ne treba ni razmišljati.

Onom ko čini usluge treba biti zahvalan i treba Ga poštovati. Dakle, zahvaljivati se Allahu dželle-šanuhu, koji nas obasipa raznovrsnim uslugama i koristima, je ljudska dužnost. To je dužnost koju nam razum nalaže. Međutim, ovu dužnost, to jeste zahvalu Allahu teala, nije lako izvršiti pošto su ljudska bića prvobitno stvorena iz ničega. Ljudi su zato slabi, oskudni, i imaju grešaka i mana. A Allah dželle-šanuhu je zauvijek, vječnopostojeći. On nema ni mana ni nedostataka. On je savršen. Ljudi nemaju sa Njim, ni u kom pogledu, nikakve ni sličnosti ni srodstva (proksimiteta). Mogu li se ljudi, koji su tako niski, zahvaliti Allahu dželle-šanuhu na način dostojan Njegove veličine? Ima toliko stvari koje ljudi smatraju lijepim i dragocjenim, a koje Allah dželle-šanuhu zna kao zle i odvratne. Ono što mi smatramo poštovanjem i zahvalom može biti obično, i nešto što Allah dželle-šanuhu ne voli. Radi toga ljudi, svojim manjkavim razumom i kratkovidnošću, ne mogu pronaći ono što će služiti kao zahvala i obožavanje Allaha dželle-šanuhu. Da nam Allah dželle-šanuhu nije pokazao način na koji Mu se treba zahvaljivati, ono, što se smatra zahvalom, bi bila uvreda.

Njegov dragi Pejgamber sallallahu teala alejhi ve sellem nam je pokazao način na koji Mu se treba zahvaljivati kao i ljudske dužnosti prema Allahu dželle-šanuhu koje se trebaju obavljati srcem, jezikom, i tijelom. Ljudske dužnosti koje je Allahu teala naredio se zovu islam (ili islamijjet). Allahu dželle-šanuhu se zhvaljuje slijedeći put koji nam je Njegov Poslanik zacrtao. Allah dželle-šanuhu ne voli i ne prima ništa drugo. Ima puno stvari koje ljudi smatraju lijepim a islam ih ne voli i smatra ih ružnim.

Oni koji su razumni će se u svojoj zahvali prilagoditi Muhammedu alejhisselam. Njegov put se zove islam. Ko slijedi Muhammeda alejhisselam zove se musliman. Zahvaljivati se Allahu dželle-šanuhu, to jeste slijediti Muhammeda alejhisselam, se zove činiti ibadet. Islamska učenja se sastoje iz dva dijela; vjerskih učenja i naučnih učenja. I vjersko učenje se takođe sastoji iz dva dijela:

1. Usul-i din ili vjerovanje (iman) su ona učenja koja se moraju srcem vjerovati.

2. Ibadet, to jeste učenja koja se izvršavaju tijelom ili srcem, a koja se zovu furu-i din, ahkam-i islamijje ili šeri’at (šerijat).

Vjersko učenje islamske vjere (din-i islama) je učenje koje je zapisano u knjigama alima ehli sunneta. Ako neko od ovih učenja imana i šerijata, koja su nam prenijeli alimi ehli sunneta, ne vjeruje samo ijedan od Nassova (tj. Kur’ani kerima i hadisi šerifa) sa jasnim značenjem on postaje kafir. Onaj ko to svoje nevjerovanje drži u tajnosti on je munafik. Onaj ko ne samo da to svoje nevjerovanje ne drži u tajnosti već, predstavljajući se kao musliman nastoji da ga prenese i na druge muslimane, i da ih tako zavede, on se zove zindik. (Zindik je neprijatelj vjere koji se pretvara da je musliman sa ciljem da zavara muslimane i tako iznutra ošteti islam) Onaj ko objašnjava ajeti kerime i hadisi šerife sa jasnim značenjem a nema znanja (tj. nije kvalifikovan), to jeste pogrešno ih objasni i pogrešno vjeruje, on postaje kafir koji se zove mulhid (Mulhid je kafir koji ne zna a objašnjava nassove sa jasnim značenjima). Onaj ko (je kvalifikovan da tumači i objašnjava ajeti kerime i hadisi šerife ali) pogrešno vjeruje zato što je pogrešno protumačio i objasnio (te’vil učinio) ajeti kerime i hadisi šerife sa nejasnim značenjem ne postaje kafir. Ali, on će otići u Džehennem zato što je skrenuo sa pravoga puta ehli sunneta. Pošto takva osoba vjeruje nassove sa jasnim značenjima ona neće vječno ostati u Džehennemu nego već će na kraju iz njega izaći i ući u Džennet. Ovake se osobe nazivaju ehl’i bid’at ili dalalet grupa (jeretici, otpadnici, krivovjernici, sljedbenici novotarije). Postoje sedamdeset dvije takve bid’at ili dalalet grupe ili firke. Njihov nijedan ibadet (molenje Allahu dželle-šanuhu, klanjanje i učenje, bogosluženje) se ne prima. Muslimani sa ispravnim vjerovanjem ili i’tikadom se zovu ehli sunnet vel-džema’at ili sunnije. Muslimani sunnije, u odnosu na ibadet, slijede jedan od četiri (ispravna) mezheba. Onaj ko slijedi jedan od četiri mezheba kaže da i sljedbenici druga tri mezheba pripadaju ehli sunnetu. Oni se međusobno vole. Ko ne pripada nijednom od ova četiri mezheba ne pripada ni ehli sunnetu. “Ko ne pripada ehli sunnet mezhebu je ili kafir ili sljedbenik bid’ata.” Ovaj podatak je napisan u pismima imama Rabbanija, a naročito u njegovom dvije stotine osamdeset šestom pismu prvoga toma, u Tahtavijevom komentaru na knjigu Durr-ul-muhtar (u poglavlju pod nazivom Zebajih), kao i u knjizi El-besair li munkir-it tevessul-i bi-ehl-il-mekabir koju je napisao mevlana Hamdullah Dadžvi. Obje knjige su na arapskom jeziku. Ova zadnja, koja je napisana i izdata u Indiji, je, 1395./1975. godine, ponovo reprodukovana u Istanbulu.

Ako neko, ko ibadeti (bogosluži, uči i klanja, moli se Allahu dželle-šanuhu) u skladu sa četiri mezheba, učini grijeh ili napravi grešku u svom ibadetu, Allah dželle-šanuhu će mu je, ako to hoće, oprostiti i nikada ga neće staviti u Džehennem. On će ga, ako to hoće, mučiti onoliko koliko su njegovi grijesi, ali će ga na kraju osloboditi mučenja. Oni koji ne vjeruju ijednu od jasnih činjenica koje se u islamu moraju vjerovati, to jeste ako ne vjeruju ijednu od onih činjenica za koje su čak i džahili (neznalice) čuli, se zovu kafiri ili nevjernici i oni će biti vječno mučeni u Džehennemu.

Postoje dvije vrste kafira ili nevjernika. Kafiri sa Svetim knjigama i kafiri bez Svetih knjiga. Ako musliman napusti svoju vjeru on se zove murted ili otpadnik iz islama. Ibni Abidin rahime-hullahu teala piše u predmetu “širk sebebi ile nikah haram” i kaže, “Murted, mulhid, zindik, medžusija (obožavalac vatre), putperest (idolopoklonik), stari grčki filozofi, munafici, pripadnici sedamdeset dvije grupe koji su zašli u kufr, [brahmani, budisti], batini, ibahi i durzi su svi kafiri bez Svetih knjiga.” Komunisti i franmasoni (slobodni zidari, masoni) su takođe kafiri bez Svetih knjiga. Hrišćani i jevreji su kafiri sa Svetim knjigama, to jeste kafiri kitabije. Oni vjeruju u objavljene knjige (Tevrat ili Tora i Indžil ili Jevanđelje) koje su, kasnije, iskvarene. Oni koji, među kafirima kitabijama, vjeruju da i u jednom stvorenju postoji Allahov dželle-šanuhu atribut (uluhijjet sifat), oni su postali mušrici. Allahovi dželle-šanuhu atributi tj. sifat-i zatijje i sifat-i subtijje su uluhijjet sifati.

Ako kafir sa ili bez Svete knjige primi islam on će izbjeći Džehennem. On će postati bezgriješan i čist musliman. Međutim, on mora da postane sunnija musliman, to jeste da čita i nauči vjerovanje (iman) iz knjige jednog od uleme ehli sunneta i da svoj iman, djela, i riječi prilagodi prema onome što je tako naučio. Na ovom svijetu se zna je li neko musliman ili nije po izrečenim riječima i po djelima, koja su učinjena dobrovoljno. Na son nefesu ili izdisaju se zna definitivno je li neko otišao na ahiret sa imanom ili nije. Ako se musliman sa velikim grijesima pokaje (učini tevbe) za svoje grijehe njemu (ili njoj) će sigurno biti oprošteno i on će postati bezgrešan i čist musliman. U ilmihalima, kao na primjer u ilmihalu na turskom jeziku koji se zove Se’adet-i ebedijje, je detaljno objašnjeno šta je pokajanje (tevbe) i kako se čini.

IMAN I ISLAM

Published in: on March 2, 2012 at 10:59 am  Leave a Comment  
Follow

Get every new post delivered to your Inbox.